PUTOPIS – Portugal Lisabon / Porto

Nećemo vas umarati fotkama i pričama koje možete vidjeti na Internetu ako samo malo proguglate Lisabon, Portugal. Vjerujte, sve najbolje što ste pročitali je jednostavno istinito. Iz Zagreba nas je ispratila gusta magla, ali nas je na odredištu čekao (bar) djelomično sunčan dan. Odmah smo se uvjerili da priče o čestim kašnjenjima na zagrebačkom aerodromu nisu samo bajke. U polasku smo već nakupili više od sat vremena. Vrlo pričljivi kapetan zrakoplova nam je detaljno izložio plan puta tako da baš nismo putovali kao koferi (pogotovo što FlightRadar24 ne funkcionira na 11 km visine). Već kod slijetanja pruža se veličanstven pogled na najduži most u Europi – Vasco da Gama (17 km ).

S obzirom da na putovanjima sobu koristimo kao ,nužno zlo”, iskrcali smo svoje stvari i odmah krenuli u istraživanje Lisabona. Svi su nam govorili da je Lisabon prekrasan i da im je to grad u kojem bi živjeli kad bi mogli birati Ako vam se odmah tako ne učini – Lisabon je grad s kojim trebate kliknuti.  Možda će vam na prvi pogled biti i malo razočaravajući, ali dajte mu vremena. Napustit ćete ga teška srca s željom da mu se jednog dana vratite. Desetak minuta hodanja gore-dolje po strmim uličicama dovelo nas je pred impozantnu crkvu São Vicente of Fora u kojoj su pokopane portugalske okrunjene glave. S krova se pruža vidik na Lisabon.

Iako je period studeni – veljača zapravo mrtva sezona u Lisabonu, ulice nikako nisu prazne što su nanjušili i brojni ulični umjetnici kojih po centru ima na svakom koraku. Ovaj zabavni tročlani band upravo svira pred liftom Santa Justa.

Svako jutro mora početi dobrom kavom, a za to je naravno najbolji neki lokalni kafić. Samo sto metara od našeg apartmana pronašli smo zgodan lokal s ljubaznim vlasnikom i lokalnom klijentelom. Simpatične bakice, očigledno, svaki dan provode po koji sat uz kavu i ćakule. Cijena? Prava sitnica. Dvije kave i dva famozna kolačića pastel de nata za manje od 3 eura. Pazite se espressa -minijaturna šalica u kojoj je tekućina tako gusta da se niti šećer ne topi, ali možemo reći da bolju kavu godinama nismo pili.

Jeste li za tuk tuk? Trokolice koje izgledaju vrlo nesigurno (pogotovo na krivini i još k tome nizbrdo -jesam li spomenuo i kocke na cesti?) glavno su prijevozno sredstvo za turiste. Neću pretjerati ako im broj procijenimo na više od 1.000.

Zateknete li se u Lisabonu u jesen i u daljini vidite silnu količinu dima, budite sigurni da je riječ o kestenjaru. Princip proizvodnje pečenih kestena je drastično drukčiji od našeg. A uključuje i morsku krupnu sol. Rezultat su sočni kesteni koji se bez problema gule.

Jedno od glavnih iznenađenja što vas dočeka je potpuni nedostatak istaknutih cijena na proizvodima.

Zanima vas? Pitajte ili riskirajte. Račun? Hm, ne sjećam se gdje smo ga dobili (osim u nekoj većoj trgovini) Plaćanje karticom? Šalite se. U malim dućanima kojih je pun grad primaju samo gotovinu I to je jedna od zanimljivosti -grad je prepun malih trgovina sa svim i svačim. Mi smo svoje male trgovine prepustili trgovačkim lancima U Lisabonu ih nismo vidjeli

Još jedna od posebnosti Lisabona (a poslije smo se uvjerili kako je tako i u drugim gradovima) je da niti 1 cm pločnika nisu prepustili asfaltu. Uvijek i samo kocke. Neumornim radnicima koji su kroz desetljeća i stoljeća opločili cijeli grad vrio maštovitim uzorcima posvetili su i spomenik.

Izbjegavajte hodanje u visokim petama, a prtljagu s kotačićima ostavite u sobi. U suprotnom riskirate nepredviđene izdatke.

Padrão dos Descobrimentos se gradio u spomen na 500 godina smrti princa Henrya “Navigatora”,  pokrovitelja portugalskih istraživačkih putovanja i jednostavno ga ne možemo preskočiti u ovom trip reportu.

Pravi nedjeljni kišni dan smo ostavili za zatvorene prostore – Mercado da Ribeira (Time out market) i Oceanario de Lisboa (akvarij). Nismo bili jedini. Gužva nije kao ljeti na Stradunu, ali ipak…

Kad imate 7 dana na raspolaganju, red je malo i napustiti Lisabon Jednodnevní kružní izlet Sintra- Cabo da Roca – Cascais pun je pogodak. Sintra (pomalo podsjeća na Samobor) s mnogobrojnim dvorcima je i polazna točka autobusa za Cascais, turističko mjesto na obali Atlantika. Putovanje nakratko prekinite na najzapadnijoj točki našeg kontinenta- Cabo da Roca.

Tamo lijevo, zamislite Ameriku

Sljedeće jutro, nas dva ranoranioca, prvim vlakom u 6:30 ne za Yumu, nego za Porto uz 3 sata udobne i bešumne vožnje prema sjeveru Portugala. Za onaj manji željeznički kolodvor kažu da je jedan od najljepših u Europi. Cijeli je obložen keramičkim pločicama na kojima su vrlo detaljni povijesni prizori.

Ako mislite da je Lisabon strm, okušajte se u Portu.

Želite li samo obići centar, obalu, vinarije na drugoj strani rijeke, pripremite se na vrio strme ulice. Aplikacija na mobitelu kaže da smo samo u Portu propješačili 17 km u jednom danu. Bonus fotka – pogled na Mosteiro da Serra do Pilar u sumrak (naslovna fotografija)

Posljednji, 6. dan u Lisabonu (turističke agencije bi to proglasile sedmim – pretposljednjim) rezerviran je za sve ono što do tada nismo stigli. U dvorac S. Jorge smo ušli doslovno u posljednji trenutak. Svega 30 minuta kasnije počeo je štrajk osoblja i s druge strane ograde ostavio stotine začuđenih turista.

Od ribljih konzervi su napravili nacionalni biznis. Konzerviraju sve i svašta. Od srdela (za 5 eura) preko jegulja, brancina, hobotnica, pastrvi, školjaka, pa sve do najskupljeg konzerviranog lista za samo 230 kn.

Bez obzira na ono što smo prije puta pročitali na internetu, Lisabon nije grad u kojem ćete pojesti nešto jeftino. Čak bi ga svrstali u skuplje. OK, sve ovisi što je vama prihvatljivo i jeftino, ali mi na putovanjima ne želimo da nam klopa bude glavni dio troška. Svakako probajte nacionalnu ribu bakalar (koja je u potpunosti iz uvoza) pripremanu na desetke načina ili možda njihove srdele uz koje zaboravite sve ono što ste naučili s jadranskim srdelama.

Ako se malo potrudite, smještaj preko booking-a možete naći  vrlo povoljno. Ne morate se baš usidriti u centru. Graca je prilično živopisni stariji dio grada i cijene su sasvim OK (mi smo bili 5 minuta hoda od željezničke stanice Santa Apolonia), a jutarnja kava u kafiću punom lokalnih bakica je postala savršen način za početak dana. Ne treba vam niti javni prijevoz jer za 20-30 minuta hoda ste u centru. Svaki put prođete drugim ulicama i uvijek vidite nešto novo. Jedino morate biti spremni na uzbrdice.

Lisabonci nisu (za razliku od nas) toliko opsjednuti vanjskim izgledom. Važno im je da stvari budu funkcionalne. Nisu se odrekli prastarih tramvaja, nego su ih vrlo uspješno pretvorili u tvornicu novca. Isto vrijedi i za pretpotopne uspinjače. Niti jedan dio javnog prijevoza ne izgleda kao da je ispod čekića, ali po funkcionalnosti i učestalosti je nemjerljiv s ovim što imamo kod kuće.
Dubrovnik je svoj tramvaj davno protjerao iz grada. Zagreb ima tramvaje, ali oni prastari su već godinama na otpadu. Vintage je IN !

Tips & tricks ili besplatni savjeti s kojima možete uštedjeti na prijevozu:

1. Za javni prijevoz smo kupili Viva viagem karticu i položili svaki po 15 eura . Ne ponovite našu grešku osim ako se ne namjeravate vozikati svaki dan. 5 eura  vam je dovoljno. Kad se poželite voziti linijom 28 i jednom od tri uspinjače + liftom, uzmite dnevnu kartu za 6,50 eura (karte kupljene u vozilu će vas stajati ukupno bar 15-20 eura ). Taj dan iskoristite i pođite 15-ak stanica metrom do najvećeg shopping centra u Europi Centro Colombo.

2. Namjeravate li na turu Sintra Cabo da Roca – Cascais, na stanici Lisboa – Rossio kupite kartu za 10,5 eura Uključuje vlak, autobus i opet vlak u povratku. Naravno, plaćate li svaki prijevoz posebno, stajat će vas i dvostruko.

3. Ako hoćete skoknuti do Porta, svakako provjerite vremensku prognozu- kišovitiji je od Lisabona. Kupujete li kartu bar 7 dana ranije, računajte na popust. Dok vas nagibni pendolino može stajati ne manje od 100 eura , dobri stari IC koji vozi samo 30 minuta više uz brzinu od 200 km/h (da, dvjesto) stoji manje od 40 eura.

Foto & Tekst: Siniša i Dubravka Moškov

AVIORADAR – Hrvatski zrakoplovni portal