Jednodnevni izlet na Kalnik. Posjetili smo prigorski raj na zemlji….

Autor teksta: Dario Rastovčan

Foto: Alen Kuščar

Još jedna topla nedjelja u rujnu bila je dovoljan razlog da se sa svojom obitelji uputim na neki izlet. Kako to biva kod mene, odluka pada kada otvorim oči i pogledam kroz prozor. Kako je bilo sunce na prozorčiću odluka je pala da krenemo putem sjeverozapada ali ne prema Zagorju nego prema lijepom našem kalničkom Prigorju. Kalnik se nalazi na granici Zagorja, Prigorja i Podravine, oko 80 km od Zagreba i idealna je destinacija za jednodnevni izlet proveden u prekrasnoj prirodi.

Već desetke godina, s obzirom da imam grunt u Carevdaru pokraj Križevaca, gledam tu prekrasnu zelenu goru u daljini kako sa svojim kamenim zubima stremi ka nebu, a nikad me put nije odnio tamo.

Krenuli smo tako moja obitelj i ja u „kasno prijepodne“, vi možete naravno i u rano ako ste ranoranioci…Put nas je vodio na autocestu prema Varaždinu. U Svetoj Heleni možete odabrati put dalje autocestom do Brezničkog Huma i prema Kalniku(cestarina se plaća) ili ovom našom besplatnom rutom, brzom cestom s četiri trake do Križevaca. U tom slučaju će te se odvojiti u Svetoj Heleni prema Vrbovcu i pravac do Križevaca. Nakon silaska s brze ceste put vas vodi kroz centar prelijepih Križevaca, starog kraljevskog grada gdje slobodno stanite i popijte  jutarnju kavicu i osjetite ritam tog prigorskog gradića. Mi nismo stajali jer sam bezbroj puta ispijao kavice u Križevcima, a i sunce je bilo već visoko iznad nas. Prošavši kroz centar Križevaca put nas je dalje vodio ravno prema Kalniku. Već ubrzo nakon izlaska iz grada ugledali smo cilj našega puta, Kalničku goru.

Foto TZ Kalnik

Izlet na Kalnik odličan je izbor za svakoga tko želi upoznati nešto novo i neobično. Vrh Vranilac visok 643 metra najviši je vrh Kalničke gore. Ime je dobio vjerojatno po biljci vranilovoj travi. Za razliku od većine drugih planina u okruženju, na Kalniku ćete susresti slikovite okomite stijene. Od vrha prema sjeveroistoku strši niz stjenovitih zubaca, kojima su planinari nadjenuli naziv »sedam zuba«.

Foto: TZ Kalnik

Posebno je zanimljivo što se te stijene nalaze na samome rubu prostrane ravnice te se zahvaljujući tome s njih pružaju široki i daleki vidici. Kalničke se stijene pružaju poput golemog nazubljenog zida i stvaraju neobičnu sliku za svakoga tko gleda na Kalnik s južne strane, iz smjera Križevaca. Tako sam i ja gledao Kalnik godinama i uvijek me je privlačila ta zelena silueta nazubljenih vrhova u daljini, ali evo sada napokon smo bili već nadomak cilja i uživali u prekrasnom pogledu na stjenoviti Kalnik i njegov stari grad.Po prvim dojmovima ovdje nas dočekuju živopisan šumski svijet, poučna staza i ostaci dviju starih gradina. Manja od njih nalazi se na vrhu Malog Kalnika, a veća na Velikom Kalniku ispod koje smo upravo došli. Veliki Kalnik bio je nekoć čak proglašen i kraljevskom palačom.

Foto TZ Kalnik

Bilo je to u vrijeme kralja Sigismunda, čija je žena Barbara Celjska, poznata u legendama i kao »Crna kraljica«, često dolazila ovamo. Grad se prvi put spominje u 13. stoljeću, a sastojao se od tri dijela. Prvi je sagrađen u doba provale Tatara, kada se u njemu neko vrijeme skrivao kralj Bela IV uz kojega se veže i legenda o kalničkim »šljivarima«. Naime, po legendi su stanovnici podkalničkih sela za vrijeme opsade Tatara svojim šljivama prehranili kralja tako što su kriomice noćima donosili grane šljiva i bacale ih preko bedema kralju i braniteljima. Tako se je grad održao dovoljno dugo da Tatari odustanu, a Bela IV im je zbog toga dodijelio plemićke časti. Šljivari je zapravo bio podrugljiv naziv za te hrabre kalničke plemiće, a tako ih je nazvalo ljubomorno više plemstvo.

Nakon što smo se bez problema parkirali na parkiralištu podno Planinarskog doma, izašli smo iz auta i ispred nas je gordo stajao Stari grad Veliki Kalnik. Pomislih, na istom tom parkiralištu su umjesto nas prije jedno osamsto godina stajali Tatari i opsjedali Belu IV, a sada eto nas hahara, a šljive u kacama vriju spremne za dobru šljivu…No dobro, pomisao o vatrenoj šljivi (Slavonac sam) sam morao potisnuti jer ipak vozim te smo supruga i ja najavili curama pohod na osvajanje tvrđave. Reakcija je uvijek slična kada je penjanje u pitanju, otpor u početku, a onda s vremenom i visinom popušta.

Inače gradina nije baš u vrhunskom stanju i njen sami obilazak je na vlastitu odgovornost kako nas upozoravaju domaćini jer je uvijek moguć neki odron i zato treba pripaziti a. Osim odrona, a što sam ja potpuno smetnuo s uma, treba obratiti pozornost na stalne stanovnike Kalnika, a to su vjerovali ili ne poskoci. No ne morate se previše brinuti jer legenda  govori kako je krvavo zlato Crne kraljice zakopano negdje oko Malog Kalnika, a njezine podanice zmije još i dan danas čuvaju to blago. Stari grad Mali Kalnik ili Pusti grad je oko pet kilometara zapadnije zračnom linijom tako da ih vjerojatno nećete niti sresti jer su prezaposlene.

Pronašao sam da se Stari grad Veliki Kalnik prvi put se spominje 5. lipnja 1243. godine u ispravi kralja Bele IV. Vjerojatno je postojao još za vrijeme Rimljana, jer je stari rimski put iz Glogovnice do Varaždinskih Toplica vodio ispod stijene na kojoj je sagrađena tvrđava Kalnik. Nakon što su Tatari osvojili Ugarsku i dio Hrvatske, pod Kalnikom su doživjeli prvi poraz, tako Kukuljević piše: “Kod Kalnika primili su Tatari prvi neugodni pozdrav od Hrvata na hrvatskoj zemlji”. Pomislih, toliko smo dobri ratnici da bi se trebali prestati baviti turizmom, a proizvodnje već ionako odavno nema. Uspon kroz gradinu je malo zahtjevniji, ali za curicu od sedam godina i nije bio nekakav problem. U svakom slučaju malo će te se razgibati, a nagrada će vam biti prekrasan pogled na Prigorje i dalje s vrha Staroga grada.

Vrijedna i lijepa priroda Kalnika prepoznata je i zaštićena zakonom kroz Zaštićeni krajobraz Kalnik. Unutar zaštićenog područja na najljepšim dijelovima kalničke prirode uređena je Poučna staza po kojoj mi nažalost nismo stigli pohoditi jer smo imali druge planove ali nam je to jedan „debeli razlog da se vratimo na ponovno na Kalnik. Staza je dužine oko 5000 metara na nadmorskoj visini između 480 i 520 metara, ima kružni oblik. Stazom se obilazi najveći kalnički greben. Duž puta je postavljeno deset ploča s opisom pojedinih zanimljivosti. Za obilazak staze potrebno je 2-3 sata laganog hoda . Na vidikovcu se pruža pogled prema Medvednici, Ivanšćici, Ravnoj gori, Petrovoj gori, Papuku i Psunju. Staza počinje i završava kod Planinarskog doma. Domaćini za potpuni edukativni karakter poučne staze preporučuju kupnju vodiča koji se može kupiti u Planinarskom domu.

Nakon jednosatnog laganog planinarenje po Starom gradu vrijeme je bilo za ručak. U planinarskom domu sam još od prije čuo da je dobra klopa pa smo se uputili prema restoranu. Na putu od staroga grada do doma nalazi se početak poučne staze dok se kraj staze nalazi na terasi samoga doma.

Planinarski dom Kalnik građen je po ideji arhitekta Planića, a otvoren je 23.lipnja 1935. godine. Dom se nalazi na 500 metara jugozapadno od tvrđave Veliki Kalnik. U domu su nam rekli da se u njemu može smjestiti i okrijepiti pedesetak ljudi. Dom je dosta prostran i velik, a ono što je nama bilo najbitnije je da ima veliku terasu i da naravno ima mjesta na njoj. Mjesto smo na sreću brzo ulovili, a i klopa je došla dosta brzo. Bistra domaća juha, srneći gulaš. Klinkama klasika, pečeni domaći krumpiri, pohano, ćevapi…Izbor je na naše opće iznenađenje s obzirom da se radi o domu bio dosta velik, a cijene su pristupačne.

Srneći gulaš s knedlama od kruha je bio izvanredan i svakako je za preporuku.

Tu je našoj posjeti Kalniku došao kraj. Još puno toga nam je ostalo za vidjeti slijedeći put. Osim „Poučne staze“ koja će nam biti veliki motiv za ponovni dolazak, odmah podno Staroga grada u mjestu Kalnik i okolici ima još puno znamenitosti za posjetiti što će biti također cilj slijedećeg posjeta. Između ostaloga tu je crkva sv. Brcka u Kalniku koja je vrlo je vrijedan kulturni spomenik u čijoj se unutrašnjosti nalaze freske nastale u drugoj polovici 14. i početkom 16. stoljeća, zatim obilazak Biblijskog vrta mira gdje su kipove izrađivali članovi poznate Ernestinovačke kiparske kolonije pod vodstvom Mate Tijardovića. Ukupno je sudjelovalo 16 kipara, koji su izradili 33 drvene skulpture iz Starog i Novog zavjeta. Kipovi su izrađivani u čuvenom hrastu lužnjaku – kralju hrvatskih šuma. Biblijski vrt postavljen je 2000 – te godine, u čast 2000 godina od rođenja Isusa Krista, a smješten je u okolišu Osnovne škole Kalnik. Tu je još kapela sv. Andrije u obližnjoj Kamešnici koja je primjer  vrlo vrijedne gotičke, kasnije barokizirane kapele. Kapela je jedna od rijetkih u sjeverozapadnoj Hrvatskoj koja je očuvala svoj izvorni gotički vanjski oblik dok su gotički detalji devastirani obnovom u doba baroka.

Nakon posjeta Kalniku mi smo svoj put nastavili prema našem prigorskom gruntu dvadesetak kilometara jugoistočno od Kalnika. Samo petnaestak kilometara na putu od Kalnika posjetili smo jezero Čabraji još jednu kalničku prirodnu znamenitost koja je raj za šetače i naravno za ribiče, a ako je još netko ostao gladan, u blizini  jezera se nalazi Gospodarstvo OPG Rakić koji navodno, nismo bili, nudi izvrsnu domaću prigorsku kuhinju koju možete kuhati na na njihovom prekrasnom imanju. Kada nas pozovu, napisati ćemo kako nam je bilo. A vi dragi moji dok je još lijepo vrijeme, put pod noge i na Kalnik.

You may also like...

Translate »